Kateheza pape Benedikta XVI na općoj audijenciji 19. listopada 2005.
Iz dubine, Gospodine, vapijem tebi: /
Gospodine, usliši glas moj! /
Neka pazi uho tvoje / na glas moga vapaja! /
Ako se, Gospodine, grijeha budeš spominjao, /
Gospodine, tko će opstati? /
Al u tebe je praštanje, /
da bismo ti služili. /
U Gospodina ja se uzdam, /
duša se moja u njegovu uzda riječ. /
Duša moja čeka Gospodina / više no zoru straža noćna; /
više no zoru straža noćna; / nek Izrael čeka Gospodina. /
Jer je u Gospodina milosrđe / i obilno je u njega otkupljenje; /
on će otkupiti Izraela /
od svih grijeha njegovih.
Ovaj tekst je ponajprije pjesan božanskome milosrđu i pomirenju između grešnika i Gospodina, Boga pravednoga, ali uvijek spremnoga da se objavi kao “milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću”, koji “iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup” (Izl 34,6-7).
Psalam započinje glasom koji se podiže iz dubina zla i grijeha (usp. rr. 1-2). Moliteljev “ja” upravlja se Gospodinu govoreći: “Gospodine, vapijem tebi”. Psalam se potom razvija kroz tri dijela posvećena temi grijeha i opro- štenja. Pritom se prije svega obraća Bogu, kojega izravno oslovljava s “ti”.
Služenje označeno poštovanjem pomiješanim s ljubavlju, nije potaknuto kaznom, nego praštanjem. Više od Božje srdžbe, sveti strah Božji u nama treba biti potaknut njegovom nesebičnom i razoružavajućom velikodušnošću. Bog uistinu nije neki nesmiljeni vladar koji osuđuje prijestupnika, već otac pun ljubavi, kojega trebamo ljubiti, ne iz straha od kazne, nego poradi njegove dobrote spremne na praštanje.
U središtu drugoga dijela nalazi se “ja” molitelja koji se više ne obraća Gospodinu, nego govori o molitelju: “U Gospodina ja se uzdam, duša se moja u njegovu uzda riječ. Duša moja čeka Gospodina, više no zoru straža noćna” (rr. 5-6). U srcu skrušenoga Psalmista cvate sada iščekivanje, nada i sigurnost da će Bog izgovoriti osloboditeljsku riječ i izbrisati grijeh.
Treći i posljednji dio ovoga Psalma širi se na sav Izrael, na narod koji je često gre- šan i svjestan potrebe za milošću Božjom:
“Nek Izrael čeka Gospodina. Jer u Gospodina je milosrđe i obilno je u njega otkuplje-nje; on će otkupiti Izraela od svih grijeha njegovih” (rr. 7-8).
Osobno spasenje, koje je molitelj prethodno tražio, širi se sada na čitavu zajednicu. Psalmistova vjera smješta se unutar povijesne vjere naroda Saveza, “otkupljenoga” po Gospodinu, ne samo od nevolja egipatskoga tlačenja, nego i od “svih grijeha”. Polazeći od tamnoga vrtloga grijeha, molitva De profundis stiže do svijetloga obzorja Boga, gdje vlada “milosrđe i otkupljenje”, dvije velike oznake Boga ljubavi.
U svojim spisima sveti Ambrozije često ukazuje na razloge koji potiču da se od Boga traži oproštenje: “Imamo dobroga Gospodina koji želi svima oprostiti. Želiš li biti opravdan, ispovijedi svoje nedjelo: ponizna ispovijed grijeha odrješuje čvor grijeha… Vidi kojom nadom te potičem na ispovijed”
(2,6,40-41: SAEMO, XVII, Milano-Roma 1982, str. 253).