Otkako je u ranu zoru 13. VII. 800. godine do rovinjske obale čudesno doplovio mramorni sar- kofag s tijelom svete Eufemije, Rovinj je postao nerazdjeljivo povezan s ovom mučenicom.
Pred tim se sarkofagom zavjetovalo i izvrša- valo zavjete, molilo i zahvaljivalo, kajalo i palilo svijeće, u zanosu iskrene pučke vjere koja je u najvećoj mjeri i sačuvala ovaj narod na njegovim križnim putovima, škrtoj crvenici i povijesnim vje- trometinama.
Samo Bog zna koliko se vidljivih i nevidljivih čudesa dogodilo po zagovoru ove svetice kad su tako često s koljena na koljeno, pučankama kao i patricijskim kćerkama, onima slavenskog podrijetla kao i onima romanskog tako uporno nadijevali imena po njezinu imenu: Eufemije, Femie, Fiamite, Fume i Fumice štovale su ovu sveticu kao svoju zaštitnicu, bez obzira jesu li svoje zemaljske dane
provodile u siromašnim kućicama ili bogatim gradskim palačama.
Mnoge su lijepe i poučne legende ovile i uresile lik svete Eufemije, izra-
žavajući povjerenje i prisnost ovdašnjeg naroda prema svojoj svetici. A što nam o njezinom životu govore povijesni podaci?
Sveta Eufemija rodila se u gradu Kalcedonu blizu Carigrada. U mla- dosti je dobila kršćanski odgoj. Za vladanja cara Dioklecijana, koji je progo- nio kršćane, bila je optužena što je odbila prinijeti žrtvu gradskom idolu. Na razne je načine mučena, osobino okrutno na kotaču, pa kad je nakon toga ostala vjerna Kristu i postojana u odluci da ne žrtvuje poganskom božans- tvu, bačena je u amfiteatar. Lavovi su je usmrtili, ali joj tijela nisu okusili, na zaprepaštenje pogana u gledalištu. Bilo joj je svega petnaest godina kada je podnijela mučeništvo za vjeru. Zbilo se to 16.9.304.
Njezino su tijelo pobožni kršćani sačuvali, a kad su dobili slobodu vjere, na njezinom su grobu sagradili veliku crkvu. U njezinoj je crkvi pred njezi- nim tijelom održan godine 451. sabor kalcedonski.
Ali kada su taj grad 620. godine osvojili Perzijanci, kršćani su se bojali da osvajači ne obeščaste relikvije svete djevice, pa su sarkofag prevezli u Carigrad i smjestili ga u velebnu crkvu, koju je u njezinu čast bio podigao car Konstantin. Tu je tijelo sv. Eufemije ostalo do 800. godine. Tada je u Carigradu zavladao car Nicefor, koji bijaše ikonoborac (protivnik štovanja svetačkih slika i moći). Vjernici su se pribojavali da se ne bi odvažio te os- kvrnuo i relikvije svete Eufemije. Prastara predaja kaže, da je jedne olujne noći mramorni sarkofag s tijelom mučenice nestao iz Carigrada. Možda su ga pobožni ribari bili ukrcali na svoje lađe u namjeri da ga smjeste na neko sigurno mjesto. Iste je godine, 13.7.800. čudesno – morem – dospio do Ro- vinja. Ovdašnja predaja nadalje veli da su se građani Rovinja uzalud mučili cijeli dan, pokušavajući volovima i konjima izvući sarkofag. To je uspjelo tek nekom dječaku (u drugoj verziji nekoj siromašnoj udovici) s parom do- tad neupregnutih junica. Time se zacijelo željelo poručiti da – kad je Bog na djelu – Njemu nisu potrebni ni snažni mišići životinja niti snalažljivost ljuds- ka da ostvari što je naumio, već se radije služi slabim i malenim, svaki put iznova zbunjujući čovjeka u njegovu umišljenu ponosu.
A ovdje je, nema sumnje, Bog bio na djelu, proslavljajući onu koja je Njega proslavila pred poganskim svijetom, podnijevši za Njegova Sina mučenje i smrt u areni.
“Ja sam Eufemija Kalcedonska – koja krvlju svojom zaručih Isukrsta” – predstavila se svetica dječaku kad mu se – prema istoj predaji – ukazala i poslala ga da siđe na obalu te svojim junicama izvuče veliki mramorni sarkofag s njezinim tijelom, koji će postati simbol i slava Rovinja.
mons Ivan Milovan: „Sv.Eufemija u Rovinju“ (izvadak)
Sarkofag sv. Eufemije
