U uvodnom dijelu izvještaja o čudu stoje riječi: „Isus sa svojim učenicima“. One koje je Isus pozvao da ga slijede je povezao u jedinstvenu zajednicu te su gotovo kao obitelj svi pozvani na svadbu. Obznanjujući svoje javno poslanje na svadbi u Kani, Isus se očituje kao zaručnik Božjega naroda, kojeg su naviještali proroci, te objavljuje dubinu odnosa koji nas povezuje s njime: Novi savez ljubavi.
Temelj naše vjere je „čin milosrđa kojim nas je Isus vezao uz sebe“, a „kršćanski život je odgovor na tu ljubav“. Papa je to usporedio s pričom o dvije zaljubljene osobe: „Bog i čovjek se susreću, traže se, nalaze se, slave i vole se: upravo kao dragi i draga iz Pjesme nad pjesmama. Sve ostalo dolazi kao posljedica tog odnosa. Crkva je Isusova obitelj u kojoj se razlijeva njegova ljubav; to je ljubav koju Crkva čuva i želi svima darovati.“
U kontekstu tog Saveza razumijemo Gospinu primjedbu: „Vina nemaju“. Kako je moguće slaviti svadbu ako nedostaje ono što su proroci naznačili kao tipični element mesijanske gozbe? Voda je nužna za život, ali vino izražava obilje i radost gozbe.
Pretvarajući vodu iz amfora koje su služile za obredno čišćenje u vino, Isus čini rječit znak: preobražava Mojsijev zakon u evanđelje, kojedonosi radost. Kao što sam sv. Ivan kaže: „Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu.“
Blažena Djevica Marija se zatim obraća poslužiteljima, govoreći: „Štogod vam kaže, učinite“. To su njezine posljednje riječi koje Evanđelja prenose; njezino nasljedstvo predano svima nama. I danas nam Gospa govori: „Štogod vam Isus rekne, učinite“. Radi se o izrazu koji podsjeća na ispovijest vjere koju je koristio izraelski narod kod Siona, kao odgovor na obećanja Saveza: „Vršit ćemo sve što je Gospodin naredio“.
Poslužitelji su poslušali Isusovu zapovijed da napune amfore vodom, zagrabe iz njih i odnesu ravnatelju stola. Na toj svadbi, određen je Novi savez te Gospodinovim služiteljima, to jest čitavoj Crkvi, povjereno je novo poslanje: „Štogod vam kaže, učinite“. Služiti Gospodinu znači slušati njegovu riječ i provoditi je u djelo. Jednostavna, ali ključna preporuka Isusove majke je program kršćanskoga života.
Za svakoga od nas, zagrabiti iz amfore znači povjeriti se Božjoj riječi kako bismo iskusili njezinu učinkovitost u životu. Stoga, s ravnateljem stola koji je okusio vodu pretvorenu u vino, i mi možemo reći: „Ti si čuvao dobro vino sve do sada.“ Gospodin i dalje čuva dobro vino za naše spasenje, kao što ono i dalje izvire iz Gospodinova probodenog boka.
Evanđeoski tekst završava riječima: „Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici.“ Svadba u Kani puno je više od izvještaja o Isusovu prvome čudu. Poput riznice, on skriva tajnu svoje osobe i cilj svojega dolaska: on je iščekivani zaručnik koji započinje svadbu koja će se izvršiti u pashalnome otajstvu. Na toj svadbi, Isus uza se veže svoje učenike novim i konačnim savezom. U Kani, Isusovi učenici postaju njegova obitelj te se u Kani rađa vjera Crkve. Na tu smo svadbi svi mi pozvani, jer novoga vina neće ponestati – poručio je na koncu papa Franjo.
Papa Franjo, Opća audijencija; Radio Vatikan