Božansko milosrđe – Kristove rane i Očevo lice

Božansko milosrđe – Kristove rane i Očevo lice

Ova druga vazmena nedjelja je i nedjelja božanskog milosrđa.

Bog je nedokučivo milosrdan! O tome nam govori i današnje Evanđelje. Ono izvještava o dolasku Uskrsnuloga k svojim učenicima. U strahu da ne bi bili uhvaćeni kao i Isus, oni su bili zatvorili vrata u prostoriji ukojoj su s Isusom slavili Posljednju večeru. Tamo su ostali cijelo vrijeme, a Isusa su ostavili samoga na njegovom Križnom putu, samoga na križu (osim Ivana), nisu se brinuli ni za njegovo tijelo, da bude dostojno pokopano. Uistinu kukavički, ali ljudski razumljivo.

I tu dolazi Isus. Usprkos zatvorenih vrata on je tu, živ, on koji je umro i pokopan, sada je posred njih. I sada ono začuđujuće: nikakva riječ predbacivanja! “Gdje ste bili? Zašto ste me napustili?” Sasvim suprotno: “Mir vama!” Isus je milosrdan! On ih poznaje u dubinu, poznaje i razumije njihove strahove. Umjesto predbacivanja – mir!  Umjesto da nama predbacuje naše zatajenje, on nas ohrabruje i potiče na pouzdanje.

I sâmom je Tomi bilo dovoljno Isusovo dopuštenje da vidi i dotakne Njegove svete rane, da bi, bez da ih dotakne, izgovorio čudesno i jako priznanje:

Gospodin moj i Bog moj!

Nedjelja milosrđa! Isus je milosrdan svima koji se kao i Toma teško nose s vjerom. On ne grdi niti prigovara. Dolazi nam ususret. Dopušta da ga dotaknemo. Utješno je da sumnjivac kao što je apostol Toma nalazi Isusa. Ohrabrujuće je vidjeti da od “nevjernog Tome” postaje duboko vjeran čovjek.

Kada je 2.Vazmenoj nedjelji davao ime Nedjelje božanskoga milosrđa, papa Ivan Pavao II. htio je da svim ljudima bude upisana u srce poruka o milosrdnom Bogu.

U Buli kojom je najavio otvaranje Godine posvećenog života, papa Franjo piše: „Isus Krist je milosrdno lice Oca. Otac, ‘bogat milosrđem’ (Ef 2,4), nakon što je objavio Mojsiju svoje ime kao ‘Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću’ (Izl 34,6), nije prestao na različite načine i kroz različita vremena povijesti spasenja pokazivati svoju božansku narav. U ‘punini vremena’ (Gal 4,4), kad je sve bilo pripravljeno po njegovu naumu spasenja, poslao je svoga Sina rođena od Djevice Marije kako bi nam konačno objavio svoju ljubav. Tko vidi njega, vidi Oca (usp. Iv 14,9). Isus iz Nazareta svojom riječju, svojim djelovanjem i cijelom svojom osobom objavljuje Božje milosrđe.“

(Živo vrelo, franjevci-split.hr)