Unutrašnjost crkve sv. Eufemije
Udovoljavajući zahtjevima Rovinjana – da se ne sruši tek podignuta apsida – Dozzi je srednji brod crkve realizirao nedovoljno visokim, u odnosu na bočne, da bi crkva bila bazilikalno osvijetljena tj. da bi srednji brod imao prozore. Rasvjeta cijele crkve svedena je tako samo na prozore bočnih kapela koji osvjetljuju bočne brodove, dok glavni brod dobiva samo malo prirodnog svjetla iz prozora pročelja i začelja. Ova neuobičajena shema za trobrodne crkve, a moramo priznati i nedovoljna osvjetljenost, uvjetovana je spomenutom apsidom.
Dozzi je u svom projektu za Sv. Eufemiju predložio samo nekoliko kapela uz traveje, a ne da svaki travej ima svoju kapelicu. To vidimo i na samoj građevini. Treći i šesti travej (gledavši od ulaza) na obje strane imaju male kroviće koji su trebali prekrivati izbočeni volumen kapelice. Ostatak zida bio bi uvučen i direktno osvjetljavao bočne brodove. Možemo pretpostaviti da bi prozori tada bili veći, ne samo mali polukružni otvori – paladijanski prozor – koji se nalazi pri vrhu zida bočnog broda.
Brodovi su dugi šest traveja – polja (vidjeti tlocrt). U glavnom se brodu izmjenjuju traveji nadsvođeni bačvastim svodom i tzv. češkom kapom – varijanta kupolastog svoda. U bočnim brodovima izmjenjuju se križni svod i kupolasti. Ova shema proizlazi iz venecijanskih bizantsko-romaničkih građevina; preuzeta je direktno iz veličanstvene crkve Sv. Marka.
Želja Rovinjana da crkva bude trobrodna bila je potaknuta, osim tradicijom, i nedavno dovršenom pregradnjom Duoma u Udinama. Domenico Rossi započeo je 1706/7. god. pregradnju gotičkog Duoma i ponovio je tri broda, priključivši bočnim brodovima kapele. Ali veza između rovinjske Sv. Eufemije i Duoma u Udinama osobito je izražena u rješenju svetišnog dijela. Sva tri oltara, i bočni i glavni, postavljeni su u posljednje traveje brodova. Ti su traveji u obje crkve odvojeni od ostalih. Povišeni su za nekoliko stuba, pa zajednički čine jedan svetišni prostor iste širine kao što je cijela trobrodna unutrašnjost crkve.
Začuđuje činjenica što je prostor iza oltara ostao “prazan”, neiskorišten. U Udinama, čiji je koncept ovdje prenesen, on je služio kao mjesto gdje je najbogatija venecijanska obitelj – Manin – prisustvovala crkvenim obredima. To je bilo njihovo privatno mjesto, odvojeno od “običnog” puka, a ujedno im je služilo za podizanje ugleda porodice. U Rovinju takvo što nije nikada primijenjeno već su ti prostori udomili sarkofag Sv. Eufemije, zidne slike koje prikazuju život i mučeništvo rovinjske zaštitnice te mnoge druge umjetnine.
Arhitektura Sv. Eufemije sadrži prijašnje građevne dijelove, “sjećanja” na prethodna stilska razdoblja, ali uključuje i arhitektonske ideje XVIII. stoljeća. Crkva Sv. Eufemije predstavlja punu afirmaciju novih arhitektonskih shvaćanja Settecenta na hrvatskom dijelu Jadrana.